| Abstract | Dosadašnja znanstvena istraživanja vezana uz iseljavanje stanovništva u europske i prekomorske krajeve u razdoblju 1920. – 1939. godine uglavnom su se temeljila na analizama demografskih ili društveno-političkih aspekata. Stoga se u ovom radu više fokusiralo na praćenje socijalnih mehanizama, koje je poduzimala država u oblikovanju određenih socijalnih programa vezanih uz zaštitu iseljenika i povratnika iz Kraljevine SHS – Kraljevine Jugoslavije. U radu su najviše korišteni arhivski izvori pohranjeni u Hrvatskom državnom arhivu (HDA) u Zagrebu, koji su zbog različitih okolnosti tijekom druge polovice 20. stoljeća izuzeti iz drugih baštinskih institucija diljem Hrvatske te pridruženi onome što se već od ranije nalazilo u fundusu HDA. Tako su u najvećoj mjeri korišteni arhivski izvori pohranjeni u državnim arhivima (DARI, DAZD, DADU i DAST), zatim HAZU, Arhivu Jugoslavije u Beogradu i dr. što se kombiniralo sa sekundarnim izvorima i literaturom. Obzirom na navedeno vremensko razdoblje, a u svrhu lakšeg razumijevanja procesa iseljavanja / povratništva unutar Kraljevine SHS – Kraljevine Jugoslavije bilo je nužno pratiti determinante razvoja socijalne politike prema iseljeništvu, koji se u Hrvatskoj uočavaju već tijekom druge polovice 19. stoljeća, kada dolazi do velikog odljeva stanovništva uzrokovanog ponajviše socijalno-ekonomskim čimbenicima. Stoga se u ovom radu s naročitom pozornošću pratio prijelaz iz starog tradicionalnog društva u novo industrijsko-urbano društvo, u kojem je zaštita iseljenika i povratnika počivala na socijalnoj sigurnost koju je pružala država, što se istaknulo u uvodnom dijelu rada. U drugom poglavlju rada predstavila se pravna regulativa vezana uz iseljeništvo / povratništvo tijekom 19. stoljeća. Za to je napravljena i posebna usporedba zakonskih propisa u Kraljevinama Hrvatskoj i Slavoniji (Osnova zakona o iseljavanju) s onim koji su bili na snazi u Dalmaciji (Austrijski građanski zakonik), što je u dosadašnjoj literaturi ostalo na margini interesa. Uz to se pratilo i vođenje administracije (očevidnici pučanstva, izvjestnice, razni obrasci i evidencije), što će kasnije u razdoblju Kraljevine SHS – Kraljevine Jugoslavije poslužiti kao svojevrstan model u izradi sličnih obrazaca (kestionera iseljenika / povratnika). Posebno se naglasio i kontinuitet vođenja statističkih podataka vezanih uz iseljeništvo / povratništvo, što se pratilo već od 1898. godine na području Kraljevina Hrvatske i Slavonije. Upravo se na temelju tih službenih podataka došlo i do vlastitih izračuna vezanih uz neto iseljavanje iz Hrvatske za razdoblje 1901. – 1910. godine kada je ono iznosilo 166.736 osoba. Navedeni podatak se razlikuje od do sada objavljenih podataka, u kojima je prilikom zbrajanja došlo do krivih izračuna, budući da se u obzir nije uzimao ukupan broj povratnika iz Kraljevina Hrvatske i Slavonije koji je u tome razdoblju iznosio 37.060 osoba. Nastavno na razdoblje 19. stoljeća u drugom poglavlju se predstavilo i razdoblje Kraljevine SHS – Kraljevine Jugoslavije, za što se detaljno prikazala pravna regulativa donesena u tome razdoblju (Zakon o iseljavanju i Pravilnik o izvršenju zakona o iseljavanju). Uz to se naglasilo i njeno nesuglasje, što će potaknuti žestoke polemike te utjecati na izradu nove zakonske regulative, u kojoj su intenzivno sudjelovali hrvatski predstavnici A. B. Grado i F. Aranicki. Također se prikazala i institucijska organizacija iseljeništva (Iseljenički komesarijat, Savez organizacija iseljenika i dr.) s posebnim osvrtom na izvršne iseljeničke organe (iseljenički izaslanici, lučki, željeznički i brodarski nadzornici) te se govorilo o njihovoj suradnji i poticajima oko realizacije socijalnih programa koji su bili usmjereni prema zaštititi iseljenika / povratnika. Nije se zaobišla niti analiza glavnih izvora financiranja iseljeničke službe koji su nerijetko uzrokovali i nesuglasice, naročito u slučajevima kada je nadležno Ministarstvo socijalne politike i narodnog zdravlja u Beogradu trebalo financijski podržati otvorenje iseljeničkog Doma u Splitu. U trećem poglavlju prikazani su iseljenički valovi tijekom 19. i 20. stoljeća s posebnim osvrtom na kvote iseljavanja, postupke izdavanja putovnica, rad parobrodarskih društava, kao i konzularnih predstavništva, za što se posebno istaknula uloga Iseljeničkog komesarijata i Saveza organizacija iseljenika. Iz tih razloga se i glavna rasprava ovog poglavlja usredotočila na analizu privatno-pravne, informativne i egzekutivne zaštite iseljenika i povratnika. Za razliku od prethodnih poglavlja u kojim su se pratili iseljenici na putu u nove domovine, u četvrtom poglavlju su prikazani problemi s kojima su se susretali povratnici u Kraljevinu SHS – Kraljevinu Jugoslaviju. Za to se posebno pratio angažman institucija i organizacija u Hrvatskoj (besplatan povratak, smještaj u domovima ili nekim drugim socijalnim institucijama, postupak kolonizacije i sl.). Nastavno su prikazani i postupci oko otvorenja iseljeničkog Doma u Splitu, domova za iseljeničku siročad na Korčuli te osiromašene i bolesne povratnike u Jelsi na Hvaru i Turističko-domaćinske škole u Vignju. Pri tome se posebno istaknula uloga potonje, koja je osim stručne naobrazbe učenica za turističku privredu, nastojala omogućiti porast turizma, a samim time i stvaranje ekonomske nadoknade za smanjeni priljev iseljeničkih doznaka. Također se nije zaobišla niti analiza postupaka kolonizacije obitelji i pojedinaca kao specifičnog iseljeništva u istoj državnoj zajednici, za što je u Zagrebu prvotno djelovala Agrarna direkcije, a kasnije i Poljoprivredno odjeljenje Savske banovine. I na koncu, u petom poglavlju prikazani su statistički pokazatelji o iseljavanju / povratku stanovnika iz Kraljevine SHS – Kraljevine Jugoslavije u razdoblju 1919. – 1939., od kuda su se posebno izdvojili brojčani pokazatelji za neto iseljavanje iz Hrvatske. Tako se ustvrdilo da je ukupan broj iseljenih osoba u prekomorske zemlje iz cijele Kraljevine SHS – Kraljevine Jugoslavije iznosio 202.213 iseljenika, od čega je samo iz Hrvatske u razdoblju 1921. do 1939. iselilo 102.205 iseljenika. U vremenu od 1927. godine u europske zemlje se iz Kraljevine iselilo 170.667 iseljenika, a iz Hrvatske 44.680 iseljenika. Time je ukupan broj prekomorskih i europskih iseljenika iznosio 372.880, a samo iz Hrvatske 146.885 iseljenika. Što se tiče ukupnog broja prekomorskih povratnika u Kraljevinu može se konstatirati da ih je bilo 112.134, od čega se u Hrvatsku vratilo 35.909 povratnika. U razdoblju 1930. – 1939. europskih povratnika bilo je ukupno 82.281, od čega se u Hrvatsku vratilo 26.800 osoba. Time je ukupan broj povratnika iz prekomorskih i europskih zemalja iznosio 194.415 osoba, dok se u Hrvatsku vratilo 62.709 povratnika. Zbrajajući navedene brojke dobilo se neto iseljavanje od 178.465 iseljenika iz cijele Kraljevine, od čega je na Hrvatsku otpadalo 84.176 iseljenika. Osim utvrđivanja broja iseljenika i povratnika preko podataka objavljenih u službenoj statistici, za budućnost predstoji usporedba istih s Kartotekom iseljenika koju je vodio Iseljenički komesarijat u Zagrebu. Za to su dane već i određene naznake u radu i to kroz studiju slučaja Korčule, Makarske i Konavala. Uz sve do sada navedeno, u radu se prikazao i angažman institucija i organizacija na tlu Hrvatske u poduzimanju različitih akcija vezanih uz usporavanje asimilacije, kao i očuvanja nacionalne svijesti među iseljenicima (odašiljanja knjiga i časopisa, organiziranje izleta za iseljeničku djecu, ustanovljenje Iseljeničkog muzeja i sl.), o čemu se raspravljalo u petom poglavlju. Načinom obrade doktorske teme, osobito s obzirom na konzultirano arhivsko gradivo, za očekivati je da će ovaj rad poslužiti u jasnijem sagledavanju iseljeničko / povratničkih procesa iz Hrvatske u razdoblju 1921. – 1939. godine, što je do sada u objavljenoj znanstvenoj literaturi bilo pretežno marginalno obrađivano uzimajući u obzir aspekte koju su u ovom radu bili u prvom planu. |
| Abstract (english) | The research of the emigration to European and overseas countries in the period 1920 – 1939 so far has been based on the analysis of demographic or socio-political aspects. This work is focused on social mechanisms undertaken by the state in shaping and widening social programmes related to the protection of both emigrants and returnees from the Kingdom of SHS – Kingdom of Yugoslavia. Sources used in this work are mostly those archived in the Croatian State Archives (HDA) in Zagreb, which were in part transferred from other heritage institutions due to the various circumstances during second half of 20th century, and then joined with the existing materials in the archival funds of HDA. Majority of sources were from state archives (DARI, DAZD, DADU and DAST), then HAZU, Archives of Yugoslavia in Belgrade etc. These sources were combined with secondary sources and literature. Due to the investigated time period, and in order to understand more easily the processes of emigration and return in the Kingdom of SHS – Kingdom of Yugoslavia, it was necessary to follow determinants of the development of the social policies towards the emigration that were visible in Croatia already in the second half of the 19th century. That was a time of great emigration forces caused by the socio-economic factors, which unavoidably led to the need to establish regulatory and institutional organizations dealing with emigrants and returnees. Because of this, a special care is taken to follow a transition from old traditional society to new industrial, urban society in which protection of emigrants and returnees is based on the social security provided by the state as discussed in the introduction of this work. In the second chapter of the thesis, legislation is presented relating to emigration / return during 19th century. To this purpose, a comparison was made of regulations in Kingdom of Croatia and Slavonia (Osnova zakona o iseljavanju) with regulations in Dalmatia (Austrijski građanski zakonik), which was of marginal interest in contemporary literature. In addition, administrative records were investigated (public registers, reports, various forms and logs), which will serve in the period of Kingdom of SHS – Kingdom of Yugoslavia as a model for similar forms (questioners for emigrants / returnees). Continuity of statistical records related to emigration / return starting from 1898 in Kingdom of Croatia and Slavonia is especially emphasized. Estimate of 166.736 people for net emigration from Croatia in the period 1901 – 1910, given in this thesis, is based on these official data. This estimate is different from already published figures suffering from erroneous calculations and neglecting the total number of returnees to the Kingdom of Croatia and Slavonia that was 37.060 people in the same period. Post 19th century period of Kingdom of SHS – Kingdom of Yugoslavia is presented in the second chapter as well. The relevant legislation is presented in details (Zakon o iseljavanju and Pravilnik o izvršenju zakona o iseljavanju). These laws and regulations caused a fierce discussion due to its discord, and so influenced new legislative developments with deep involvement of Croatian representatives A. B. Grado and F. Aranicki. Institutional organization of emigration is shown as well (Emigration commissariat, Federation of emigration organizations, etc.) with special emphasis on emigration executive bodies (emigration deputies, port, rail and ship supervisors) – their cooperation and initiatives are discussed related to realization of social programs for protection of emigrants and returnees. Main financial sources of emigration service are analysed, which was often a cause of discord, especially when Ministry of Social Policy and Publich Health in Belgrade should have financially backed up realization of some social programs, such as opening of Emigration Home in Split. In the third chapter, emigration waves of 19th and 20th centuries are described with a special emphasis on emigration quotas, passport issue procedures, operation of ship companies and consular offices, most notably Emigration Commissariat and Federation of Emigration Organizations. Because of this, the main discussion in this chapter is focused on analysis of private law, informative and executive protection of emigrants and returnees. In contrast to the previous chapters, in which emigrants were followed on their way to the new homelands, in the fourth chapter problems of those who returned to the Kingdom of SHA / Kingdom of Yugoslavia are discussed. Actions of institutions and organizations in Croatia are analysed (free return, accommodation in homes or other social institutions, colonization, etc). Furthermore, actions were detailed regarding establishment of Emigration Home in Split, homes for emigrant orphans on Korčula, impoverished and sick returnees in Jelsa on Hvar as well as the establishment and financing of Household and Tourism school in Viganj. The latter has an especially prominent role not only in the eduaction of the female students in tourism, but in the advancing of tourism as well, and with that in creating the financial compensation for reduced emigration transfers. Also, colonization of families and individuals is analysed as a specific form of migration in the same state, which was first in the scope of Agrarian Directorate in Zagreb, and then Agricultural Department of Sava County. Finally, in the fifth chapter, statistical data are given about emigration and return of population from/to Kingdom of SHS – Kingdom of Yugoslavia in the period 1919 – 1939. From these data are selected those showing net emigration from Croatia. Total number of emigrants from the whole of Kingdom of SHS – Kingdom of Yugoslavia to the overseas countries was 202.213, and from Croatia 102.205. In the period from 1927, total number of emigrants from the Kingdom to the European countries was 170.667, and from Croatia 44.680. Total number of emigrants from overseas and European countries was 372.880, and from Croatia 146.885. Total number of returnees from the overseas countries to the Kingdom is 112.134 out of which 35.909 returned to Croatia. Total number of European returnees is 82.281 out of which 26.800 returned to Croatia. Total number of returnees is 194.415 out of which 62.709 returned to Croatia. From these numbers, it follows that net emigration from the whole of Kingdom was 178.465 out which 84.176 emigrated from Croatia. Besides determining number of emigrants and returnees using official statistical data, in the future work these numbers will be verified against Record of emigrants kept by Emigration Commissariat in Zagreb. Some first steps in the thesis towards this are examples of emigration from the island of Korčula, Makarska and Konavle. Additionally, in the fifth chapter of the thesis, activities of the institutions and organizations in Croatia are described connected to the attempts to slow down the assimilation and preserve national identity among emigrants (sending books and magazines, organizing excursions for emigrants' children, establishment of Emigration Museum, etc.). Due to the methodology applied in this thesis, especially regarding the investigated archival materials, one can expect that this thesis will be an instrument in obtaining clearer picture of the emigration / return processes in Croatia in the period 1920 – 1939. These issues, which are in the focus of this thesis, were only marginally investigated in the scientific literature published so far. |
